Kao takve predstavljaju i putokaz na čovjekovom putu spoznaje samog sebe i svijeta oko sebe, vrlo često djeluju u vidu vraćanja vjere u smislenost egzistencije i postaju vid kreativne energije koja kulminira kreativnim radom, ističe vajar Nikola Radonjić.

Glavni motiv u mojim djelima je ljudska figura, deformisana, kažnjena zbog svoje otuđenosti od neke univerzalne istine. Figure se prepliću i stapaju jedna u drugu, zajedno čine kompoziciju koja materijalizuje moja misaona zapažanja. Moji radovi asociraju na čistilište, prostor između raja i pakla, mjesto kojeg nismo svjesni, a u njemu smo. Za neka djela inspiracija je bio psihički pritisak koji je tištio moje misli, otvarajući razmišljanja mog odnosa i mjesta u postojanju. U mojim djelima razum vodi stalnu bitku sa neželjenim emocijama, dodaje Radonjić.

Radonjić pored vajarskih materijala - terakote i poliestera koristi boju. Nataloženi tragovi rđe i korozije, kojima autor prekriva ove reljefne strukture, simbolički su izraz jednog filozofskog uvjerenja o nesposobnosti spoznaje važnosti duhovne i psihičke čistoće, zanemarivanju ideja, opštoj, mentalnoj koroziji savremenog čovjeka i postulata njegovog, tehnološki kontrolisanog doba, istakla je likovna kritičarka Milica Bezmarević.

Nikola Radonjić je rođen 1986. godine u Podgorici. Završio je osnovne i specijalističke studije na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju u klasi Milivoja Babovića. Učesnik je mnogobrojnih kolektivnih izložbi i projekata u zemlji i inostranstvu.

Izlozba ce biti postavljena do 15. februara.