Nekada jedan od najljepših kampova u staroj Jugoslaviji, sa netaknutom prirodom, nevjerovatnim bojama mora, borova, čempresa, prema riječima stanovnika oaza za oči i dušu, prijeti da postane samo jos jedna više lamela, blok privatnih vila, zgrada za prodaju.

U današnjem vremenu betoniziranja prirode možda se i dosta održao, pomalo stidljiv, sakriven među krošnjama čempresa, jela, poljskog cvijeca i umiven najčistijom, najplavljom vodom Jadrana.

Skoro neprimjetno, niču nove vile, bageri nemilosrdno uništavaju zelenilo, masline, divlje kruške, čemprese i mirise jedne bajke nedaleko od Budve.

Na žalost naša buduća pokolenja, gosti i mi ćemo uskoro biti uskraćeni za ovu čaroliju prirode, za ovu igru boja i mirisa,naslikanu četkicom božanskog slikara, jednog od njegovih najsavršenijih djela...