U maslinjaku furam svoj film i to mi se isplatilo

Čak i za one koje uzgoj maslina uopšte ne zanima, ovaj intervju iz poslovni.hr će zainteresovati. Sve što se moglo osvojiti na domaćim i stranim takmičenjima, u samo sedam godina maslinarskoga staža, osvojio je dr. Ivica Vlatković iz Novigrada u Hrvatskoj, inače poznati zadarski ginekolog. Iako se okitio i titulom "šampiona svih šampiona", za sebe će reći da je tek amater koji je početničku znatiželju pretvorio u strast.

Na oko dva hektara zemlje iznad Novigrada, koja je nekad pripadala njegovoj ribarskoj familiji, ali su je izgubili nakon Drugog svjetskog rata, podigao je dva maslinjaka sa oko 450 stabala maslina 27 sorti, sagradio kušaonicu, bazen i objekte u kojima se namjerava baviti agroturizmom. Iza njega su sati i sati truda i znoja te dosad uloženih 150.000 eura. Preko Agencije za ruralni razvoj namjerava aplicirati za novac iz fondova EU i onda urediti smještajne kapacitete da zaokruži ponudu.

 

"Sve je tu domaće, autohtono, naše. U obnovi i gradnji imanja koristio sam brački kamen, tzv. benkovačku pancetarku, pa kamen iz Novigrada koji su klesali prije 200 godina. Ima tu i popovačkih ploča (Popovići, selo pokraj Benkovca, op. a.), kulira iz Podravine.... Kad sve bude gotovo, kad legalizujem sve objekte, baviću se agroturizmom i svojim gostima pričati priče o ulju, a za dobrodošlicu, iznad vrata uklesaću 'Svaki kamen svoju zemlju ljubi'", kaže Vlatković.

On kaže da Hrvatska trenutno u Evropi ima možda najkvalitetnija ulja, ali su po proizvodnji na samom dnu. Nemamo tako velike površine da bismo mogli raditi industrijska maslinova ulja, a nemamo ni,  kad je o maslinarstvu riječ, korporativni interes.

Naša je posebnost i u uređenju krajolika, međama koji omeđuju maslinike, imamo bioraznolikost, to nam daje komparativnu prednost. Kad imate hiljade kilometara nasada maslina, koje se beru kombajnom, onda to maslinovo ulje nije isto kao i ulje dobiveno od ovakvih maslina. Ovo se njeguje na potpuno drukčiji i prirodan način, uz primjenu ekoloških gnojiva, bez hemije. Ni Španci ni Grci ne mogu se baviti maslinarstvom na ovakav način jer to nije u interesu velikih lobija i firmi koje uvoze ulje. Naše su parcele manje, ali kudikamo više brinemo o nasadima. Na velikim plantažama atomizeri prskaju na sve strane jer ne bi očuvali toliku količinu maslina kad ne bi koristili hemiju. Ali šta nakon 30 godina kad upropastite i zatrujete zemlju? 

VEZANE VIJESTI: Prihvatili zahtjev predstavnika udruženja maslinara

 

Šta vi personalno očekujete od ulaska Evropsku uniju?


Očekujem više reda, i to je dobro za naše društvo u cjelini. Više reda po pitanju kontrole kvaliteta, proizvodnje. Siguran sam da će se ljudi koji rade poput mene izdvojiti i imati svoje mjesto pod suncem. Moj plan nije proizvodnja velikih količina, ali one će biti zaštićene. Nadam se da ćemo zaštiti naše autohtone sorte, kao što su i drugi napravili. I to ćemo morati zaštiti oznakom izvornosti. Velika je razlika između ulja geografskog porijekla i ulja s oznakom izvornosti koja jamči da je taj proizvod proizveden i prerađen na ovome tlu. Nedavno je to napravio Cres i svi bismo se morali ugledati na njih. Od Unije očekujem samo dobro, a ljudi koji nisu spremni na promjene očekuju minus. Korporativni interesi uvijek njeguju samo profit, a profit nosi rizik. U odgajanju ploda, u prerađivanju, u svemu. Korporativni rizici suvremenog svijeta i doveli su svijet na rub propasti. Ono što mi imamo, i to treba naglasiti i njegovati, jest i tradicionalna proizvodnja ulja.

Mlad ste maslinar, ali to se ne bi reklo po broju osvojenih nagrada i ugledu koji imate u maslinarskom svijetu.


Kad sam počeo osvajati medalje i pričati o svojim metodama uzgoja, neki su mislili da im solim pamet. Nisam se obazirao na to, 'furao sam svoj film' i to mi se dugoročno isplatilo. A moj je recept jednostavan: najbolja je maslina ona o kojoj se brineš, koju redovno zalijevaš, svakih sedam dana. Jadne su one masline koje ovise samo o kiši. I to je prošlo svršeno vrijeme. Lani sam ugradio sistem za orošavanje maslina koji je priključen na cisternu u kojoj se skuplja kišnica. Masline su ušle u moj život 2007. godine. Znate, moji su se bavili ribarstvom, kao i većina u Novigradu, ali mene to nije zanimalo. A opet, tražio sam ventil i tako se odlučio za masline. Možda i zahvaljujući bratu koji je agronom, koji je o tome znao mnogo više nego ja i puno mi pomagao. Zemlju koju je moja familija izgubila u agrarnoj reformi ponovno sam otkupio, raskrčio i maslinama se počeo baviti iz hobija. A želio sam i vratiti dug trudu naših djedova. Ideja vodilja bila je da na starim temeljima izgradim nove sadržaje. To je dobar spoj između ljekarske profesije i rada u maslinjaku koji je odmor, koji me raduje i puni. U maslinjaku je 27 sorti maslina, najstarije su sađene kada je počeo američki građanski rat. To su stari korijeni s mladim maslinama koji su više puta regenerisani. Podloga je naša stara oblica, a u krošnji je nova maslina, toskanska sorta. U svakom starom stablu imam različite sorte, a to daje specifičnost ulja. 

Nešto ste ipak znali o maslinama?


Moglo bi se reći da sam bio totalni početnik. Čitao sam stručnu literaturu, razmjenjivao iskustva s drugim maslinarima, a najviše slušao svoju intuiciju. Morate se prilagoditi mikroklimi. Maslina ovdje ili 500 metara dalje nije u istoj poziciji.

Struka je prepoznala taj kvalitet, a šta je s tržištem?

Ljudi imaju sve manje novca i prisiljeni su tražiti najjeftiniji i najdostupniji proizvod, često ne razmišljajući o kvalitetu.
 Masline nikad nisam tretirao hemijskim sredstvima. Ovo je lijepa pozicija, idealna za maslinarstvo, ima dovoljno sunca i vjetra. Vidi se to i po maslinjaku. Donji kosim dva puta, a gornji jednom. Tu su bure, one donose sol, a sol jod, i to ima zaštitnu ulogu po zdravlje maslina. Vjetar uvijek otklanja vlagu, a znamo da vlaga uvijek navlači bolesti. Nikad ne kosim cvijeće oko maslina, posadio sam oko 250 žižula, trešnje, smokve, murve. Ta bioraznolikost u masliniku je temelj uspjeha. Murve, recimo, privlače sve one predatore koji pomažu na ekološki način održati zdrav okoliš. Murve navlače ptice, bumbare, pčele, ose… Svako ima svoju zadaću u maslinjaku. To je jedan neprekinuti hranidbeni lanac. Na kraju stoji kvaliteta koja, istina, košta, ali tržište je veliko i uvijek postoje ljudi koji to žele i mogu platiti. A upravo to tržište postaje još veće i moćnije. Upravo bioraznolikost naglašavaju svi programi Evropske unije. Nakon što se zemlja decenijama uništavala hemijom, sada je imperativ vraćanje zdravom životu. Ja sve to imam u maslinjaku, i pri tome i 18 ljekovitih trava.

Radi li se tako u Španiji, Grčkoj, Italiji? Hoće li vaše ulje u Evropi biti prepoznato i kakve šanse ima pored maslinarskih velesila na Mediteranu?


Moje ulje već je prepoznato u Europi, ali problem je što imamo male količine, a cilj je vrhunski kvalitet. Velike maslinarske zemlje imaju i vrhunskih ulja, ali mi se s njima ne možemo upoređivati po količini proizvodnje.

Kakvi su vam dugoročni planovi? Vaših ulja sada nema u trgovinama.


Osim maslinarstvom, želim se baviti agroturizmom i ne želim da se moje ulje prodaje u trgovinama. Za to, ponajprije, ne postoje tehnički uslovi jer se ulje mora čuvati na propisanoj temperaturi. Ulje nije vino da možete bezbroj butelja isporučiti u određenu trgovinu ili supermarket. Jedan restoran u Zadru koristi moja ulja, ali ja im ulje nosim svaki dan jer se drukčije ne može sačuvati kvalitet i pravi ukus. Ulje se mora čuvati na 18 stepeni, u tamnom prostoru, u tamnim bočicama i kontinuiranoj temperaturi. Kod mene non-stop radi klima. A što se događa u trgovinama? Preko dana je 30 stepeni, zimi temperatura padne pa se ulje kristalizira i automatski se degradira kvaliteta.

Vi, dakle, želite da ljudi dolaze k vama kušati ulje?

Meni je cilj da ljudi dolaze ovamo, ne moraju čak ništa ni kupiti, ali ja ću im dati da kušaju pravo ulje i nešto nauče o njemu, kao i o podneblju. Evo, nedavno je bila jedna grupa turista, došli su razgledati, kušati i na kraju kupili pet litara ulja. Kad su sve vidjeli, znali su o čemu pričam. Meni nije cilj proizvesti 5000 litara. Ulje pakujem isključivo u male boce, da čovjek u njemu istinski uživa. Ako je pakovano u litarskim bocama, mora se stalno trošiti jer svaki put natprostor u boci degradira ulje. Zato su idealne bočice. Cijena moga ulja je 17 eura, ali morate znati da se masline ručno beru, da je rezidba velika stavka na koju otpada 20-30 posto troškova, da morate kositi, frezati…, a 90% poslova sam radim.

Ipak, želite da sa vaše ulje znaju i u Oslu i u Londonu, da turista koji sleti na zadarski aerodorom potegne do Novigrada samo po vaše ulje. Kako u marketinškom smislu želite iskoristiti ulazak u Uniju?


Već sada imam saradnju s jednim hotelom, oni dovode goste, kušaju ulje i kupe ga ako žele. Sve svoje ulje prodam u toku sezone. Planiram, osim kušaonice, ponuditi i smještaj. Ali tu su na potezu i županija i turistička zajednica koje najzad moraju napraviti maslinarske i vinske ceste jer bez toga mnogi proizvođači neće moći prodati svoje proizvode. U tome se itekako moramo ugledati na Istru i koristiti njihova iskustva. Ma, sve smo to već trebali napraviti, ali ako se i sada krene u taj projekt, biće dobro. Ulaskom u EU biće sve veća konkurencija, na naše tržište doći će mnogo više ulja nego što ih ima sada i cijena će padati. A budući da ljudi imaju sve manje novca, kupovat će se ulje po 5 eura za litru. Zato mene trgovina ne zanima, nego ovakva ekskluzivna prodaja. A što se reklame tiče, zasad se sve odvijalo usmenom preporukom koja je stizala i do Osla i do Londona.... A sad će i dalje.

To je najvažnije stablo

Što biste danas preporučili nekome tko se želi baviti maslinarstvom?

Maslina je specifična voćna vrsta koja je jedinstvena i najbolja. Maslina je u preduzetničkom, vjerskom, kulturološkom, mitskom i zdravstvenom smislu najvažnije stablo. Ona je bila i ostala temelj na kojemu su izgrađene civilizacije, egipatska, rimska i grčka, a i danas čovjeku na Mediteranu ona predstavlja sve, cijeli život. Ona je, ne samo simbolično nego i stvarno, dio naše istorije, a kako su ovdje bili Rimljani, i oni su nam jednim dijelom udarili temelje maslinarstva. Onaj ko to prije shvati, taj će uspjeti, a oni koji to odbijaju, neće. Dug je put u poljoprivredi do postizanja uspjeha i do povratka uloženih sredstava, ali ja sam se odlučio za kvalitet, i to vrhunski. I tako namjeravam raditi i dalje.

Izvor: poslovni.hr

PODIJELI

Tagged under

O NAMA

Primorske novine su se prvi put pojavile davnog 13. jula 1972 godine. Uz povremena neizlaženja, konačno su se ugasile 2003 godine, kada je donesen Zakon o medijima kojim je predviđeno da se ne smiju iz opštinskog ili državnog bužeta finansirati štampani mediji (samo štampani, ne i radio i televizijski). Nažalost, uzročno-posljedično, sve male lokalne novine, koje se nisu mogli privatizovati, su nepovratno ugašene. Na tačno 41u godinu od osnivanja se stvorila potreba da se oživi staro ime, i napravi lokalni informativni portal kako za izvor dnevnih informacija, tako i kao internet niša za pitanja biznis preduzetništva redovno obrađujući pravna, turistička i preduzetnička pitanja. Svi saradnici su mali preduzetnici, politički neaktivni.

Mi smo mala sredina koja treba što efikasnije da djeluje zajednički u sve zahtjevnijim uslovima modernog turizma.

Najnovije vijesti

Email obaveštenja

Prijavite se na naša email obaveštenja