Najnovije likovno istraživanje Slavice Mijović artikulisano je kroz motive svjetlosti i sjenki, te prikaze ptica i leptira čije su duše, prema riječima autorke, podijeljene između ega i sjenke. Spajajući duhovno i materijalno, umjetnica kroz prepoznatljiv simbolizam iznosi unutrašnje vizije i intimne stavove o prapočecima ljudskog postojanja. Njen stvaralački opus duboko počiva na pitanju egzistencije čovjeka u ljudskom univerzumu, a inspiraciju za mistične, animalne oblike pronalazi u drevnoj mitologiji i pećinskoj umjetnosti, koristeći mit o ptici kao sponi između neba i zemlje koja teži vječnoj ljudskoj čežnji za slobodom. U svom izrazu, Mijović ostaje dosljedna klasičnim tehnikama i crtežu, uz minimalističku upotrebu boje, stavljajući u fokus formu, volumen i ton.