Ko su bile "pet Danica"?

Povodom najave Morskog dobra da će radove na rekonstrukciji šetališta Pet Danica, potražili smo kako je šetalište dobilo taj naziv i našli tekst iz ilustrovane iz 1976 godine, koji je zanimljiv na nekoliko nivoa, prvo zbog podataka koje daje, a drugo zbog tona, karakterističnog za taj period, veličajući borbu protiv fašizma:



 
U Herceg-Novom, gradu zelenila i cvijeća, najživopisnije mjesto je svakako šetalište "Pet Danica", koje se proteže od Igala do Meljina pored same obale. Zašto je šetalište dobilo taj naziv? Ko su Danice?
 
 

Kad su poginule, imale su 18, 20, 21 godinu...

Bile su seoske djevojke i završile su samo osnovnu školu. Ali svojom smrću potvrdile su da su položile ispit iz rodoljublja.

 

Danica Đurović, rođena 1922. godine u selu Žlijebi, poginula je kao borac Pete crnogorske proleterske brigade juna 1943. na Sutjesci.

 

*****

Danica Kosić rođena, takođe, 1922. godine u selu Svrčuge, bila je puškomitraljezac Pete crnogorske proleterske brigade. Poginula je u maju 1943. kod Plane, blizu Gackog.

 

*****

Danica Popivoda, rođena 1924. godine u Bijeloj, kod Herceg-Novog, izgubila je život kao komandir voda Lovćenskog bataljona 1944. u mjestu Lipe Čevske.

 

*****

Danica Bojanić, rođena 1922. godine u selu Dragalju, nedaleko od Risna, poginula je 1942. u selu Pope, na Sutjesci.

 

*****

Danica Tomašević, rođena 1925. godine u selu Svrčuge, izgubila je život kao vodni delegat i puškomitraljezac Pete crnogorske proleterske brigade 13. juna 1943. na Sutjesci.

 

Pokušali smo da saznamo nešto više bar o jednoj od njih...



Traganje nas je odvelo u Ulicu Orjenskog bataljona 26, u Herceg-Novom. Tu živi majka Danice Tomašević, Mila.

Ona ima 73 godine, ali je živahna, vedra penzionerka.

 

Kaže da joj je u ratu, pored Danice, poginuo i sin Tomo, zatim brat Manojlo Manojlović, ujak Vaso Kosić i dva brata od ujaka - Đuro i Danilo.

Pokazuje njihove fotografije i, posebno, Orden zasluge za narod sa srebrnim vencem kojim je Danica posmrtno odlikovana.

 

- Kad je pošla u rat, nije imala ni 17 godina - kaže Milka. - Poginula je na Sutjesci.

Danica Tomašević 

Danici je bilo godinu dana kad joj je otac otišao "trbuhom za kruhom" u Ameriku da se otud više nikad ne vrati.

Kao devojčica čuvala je stoku po brdima, a kasnije, kad je završila osnovnu školu, radila je i najteže seoske poslove. Seljaci su primetili njenu bistrinu pa su govorili:

- Šteta što nije muško.

 

Početkom rata postala je član SKOJ-a, a zatim, sa ostalim omladinkama iz sela, liječila ranjenike Orjenskog partizanskog bataljona. Početkom 1942. godine upućena je u Udarni omladinski bataljon.

 

- Nalazila sam se u Krivošijama kad je došla trupa žena i omladinki da prenosi krompir preko Orjena za naše borce - seća se Milka tih dana. - Među njima nije bilo moje Danice. Rekoše mi da je određena da ide u Nikšić i da polazi sutra. 

Oko ponoći krenula sam preko planine i u zoru je zatekla u mestu Vrbanju, gde se nalazila partizanska bolnica. Sećam se, rekla mi je na rastanku:

"Mama, sigurno ćemo ići u borbu, ne znam šta sve može da se desi. Ti, molim te, kao i do sada radi za našu stvar". 

Nikad je više nisam vidjela.

 

Bio je maj četrdeset treće...

Starica je otišla u drugu sobu i otud donela hrpu pisama i isječaka iz novina u kojima se govori o Danici. Pisma koja su joj uputile Daničine ratne drugarice upotpunjuju lik jedne od najmlađih, ali najhrabrijih partizanki Pete crnogorske brigade.

 

  • ... U borbama za Jajce u decembru 1942. godine, prilikom osvajanja starog austrougarskog utvrđenja "Vijenac", privukla se bunkeru i u njega ubacila bombe.

 

  • ... Na putu između Donjeg Vakufa i Jajca, kod sela Vinica, partizani su prekinuli železničku prugu. Kada je nešto kasnije naišao blindirani voz i iz njega počele da izlaze ustaše, Danica ih je gotovo sve pokosila puškomitraljezom.

 

  • ... Kada je nedaleko od Foče trebalo požnjeti pšenicu u neposrednoj blizini neprijatelja, Danica je, sa još nekoliko drugova, uspješno štitila žeteoce.

 

Posle rata Anđa Drljević, tada kapetan Jugoslovenske narodne armije, uputila je majci svoje drugarice Danice dirljivo pismo:

 

... Bila je ranjena 1943. godine. Danica tada nije bila u našem bataljonu, bolovala je od tifusa i nijesmo znali gdje se nalazi. To je bilo za vreme Četvrte neprijateljske ofanzive. Mene su ranjenu ponijeli do Prozora u Šćit. Bila sam teško ranjena, tri dana nijesam dolazila svijesti. 

Kad sam se osvijestila i spala mi temperatura, počela sam da govorim drugovima koji su ležali u istoj sobi: noćas sam sanjala jednu svoju drugaricu i čitavu noć sam s njom razgovarala. Drugovi počeše da se smiju i kažu nijesi je sanjala, no je ona čitavu noć kod tebe bila i sa tobom razgovarala. 

Od sreće što sam čula da je Danica tu, nijesam vjerovala dok je nijesu zovnuli. Tada sam bila srećna. Evo mile Danice, ona će me pazit. Tako je i bilo. Danica mi je spasla život. Meni je bila slomljena noga. Danica me je nosila od Prozora do Jablanice, ne znam koliko je to kilometara.

 

Ipak, najviše heroizma pokazala je Danica na Sutjesci. O tome svedoči Petrica Raičević, koja je bila u istoj četi sa Danicom.

 

- Danica je bila puškomitraljezac, a ja njen pomoćnik. Štitili smo brigadu koja je išla prema Sutjesci. Cijev našeg puškomitraljeza bila je uvek topla. Bio je maj četrdeset treće. Kod sela Komarnice odolijevali smo dugo Njemcima. Čitava čuka bila je preorana njihovim granatama.

 

U borbi u podnožju Volujaka, na Tjentištu, njih dve su ostale same, odvojene od čete.

Približavali su im se vojnici u crnim uniformama.

 

- Dok sam pomislila "ustaše" - seća se Petrica - Danica ih je već pokosila.

Uto dođe jedan drug koga je poslala četa po nas i reče:

"Brže za mnom, jer treba na drugi zadatak".

Te noći krenuli smo ka Zelengori.

 

Petrica pamti i kada je Sava Kovačević okupio svoje najbliže saradnike da se dogovore o jurišu na njemačke položaje.

Tada je Danica ranjena u lijevu ruku. Petrica joj je iz rane vadila smrskane koščice, a zatim ju je previla.

Bila je tamna noć, peli su se uz brda, ali su ubrzo ponovo naišli na Njemce.

 

- Podjelili smo se u tri grupe i potrčali prema njima. Iako ranjena, Danica je zubima odvrtala bombe i zdravom rukom bacala ih na Njemce. Tada je ponovo ranjena i to u obe noge.

 

Cijele noći su išli u nepoznatom pravcu.

I Danica je nekako uspevala da hoda sa ostalima.

Kada su stigli u mesto zvano Suha i pomislili da je mukama došao kraj, iznenada je odjeknuo glas nemačkog stražara "halt", a potom je zaštektao mitraljez.

U trenutku kada su njih dve pokušale da nađu bolji zaklon, novi rafal pogodio je Danicu.

Nije ni jauknula. 

Pre nego što je pošla dalje, Petrica je dopuzala do nje, zvala je tiho, ali se njena drugarica nije odazvala.

Bio je 13. jun 1943. godine. Danica Tomašević tada je imala 18 godina.

Tri mjeseca pre toga postala je član Komunističke partije Jugoslavije.

 

- Možda je čudno - kaže njena majka - ali sanjala je da posle oslobođenja postane pilot. Pisala je i stihove... jednu njenu pesmu znam napamet.

Ljubav? Ne, za to nije bilo vremena. Doduše, bio je u selu jedan mladić koji je iz Hercegovine pobjegao od ustaša. Izgleda da joj se sviđao... Uvek kad bi pored njega prošla, pocrvenela bi. I to je bilo sve...

Zabeležio: Rade M. Nikolić, obrada: Yugopapir (Ilustrovana, mart 1976.)

PODIJELI

Tagged under

O NAMA

Primorske novine su se prvi put pojavile davnog 13. jula 1972 godine. Uz povremena neizlaženja, konačno su se ugasile 2003 godine, kada je donesen Zakon o medijima kojim je predviđeno da se ne smiju iz opštinskog ili državnog bužeta finansirati štampani mediji (samo štampani, ne i radio i televizijski). Nažalost, uzročno-posljedično, sve male lokalne novine, koje se nisu mogli privatizovati, su nepovratno ugašene. Na tačno 41u godinu od osnivanja se stvorila potreba da se oživi staro ime, i napravi lokalni informativni portal kako za izvor dnevnih informacija, tako i kao internet niša za pitanja biznis preduzetništva redovno obrađujući pravna, turistička i preduzetnička pitanja. Svi saradnici su mali preduzetnici, politički neaktivni.

Mi smo mala sredina koja treba što efikasnije da djeluje zajednički u sve zahtjevnijim uslovima modernog turizma.

Kontakt: primorske@kulturnicentar.me

NVO Kulturni centar, Budva, Primorski bataljon bb

Najnovije vijesti