Jul, osmi, 2016.godine, jedan bezazleni izlazak iz kuce, susret sa drugom, iščekivanje rođenja ćerkice, običan ljetnji dan.
Samo par sati kasnije, bezbroj telefonskih poziva i poruka bez odgovora, nedolazak kući i agonija koja traje četiri pune godine.
Četiri godine teških i bolnih dana, punih pitanja, punih čekanja...
Vođenje mučnog postupka, ukazivanje na nepravilnosti prilikom vještačenja i nezadovoljstvo zbog zanemarivanja najbitnijih dokaza. A počinioci zločina brane se ćutanjem, odbijanjem saradnje i izbjegavanjem vještačenja. Na ročištima prkose svojom bahatošću i drskošću, svakim svojim pogledom i gestom vrijeđaju našu porodicu, naša osjećanja...
Nepravedna presuda u njihovu korist povećala je našu bol do beznađa.
Želimo da poručimo javnosti, kao Nemanjina porodica, da je nakon četiri godine naša bol ista, stepen prihvatanja veći ali želja da saznamo šta se desilo nikada se neće ugasiti.
Kao moralna i čestita porodica prepuštamo da oni kojima je posao da dijele pravdu, to i čine.
Ali ukazujemo na propuste u radu policije i tužilaštva koji dozvoljavaju da ljudi stradaju u obračunima onih koji žive u bezakonju i koji jedni drugima sude, a da odgovor na pitanje šta se desilo sa našim Nemanjom još ne možemo dobiti, kao ni pravedan ishod sudskog postupka.

Porodica Nemanje Medin.