Print this page

Nove strategije stambene socijalne politike u Budvi

Piše: Dipl.ing. Ekrem Zejnilović 

Konsultant Crnogorskog Fonda za Solidarno Stambenu Izgradnju

Tekst je nastavak teksta: Socijalna stambena politika u Budvi - više od politike

Ko se složi da je ovo važna i aktuelna tema za Budvu, onda se mora složiti da je neophodno donijeti strategiju koja će odgovoriti zahtjevima važnosti problema.

Izvori i osnove za novu strategiju su sledeći:

- Ekspanzija gradnje stanova i apartmana za tržište u Budvi nije po svojoj  poslovnoj logici okrenuta trzištu stanovnika Budve sa nižim i srednjim primanjima. Shodno tome ona i ne rjesava probleme tih gradjana i zaposlenih . Naprotiv,  u svojoj osnovi je okrenuta protiv njih gradnjom skupih stanova koje kupuju imućni ljudi i skupo ih izdaju izmedju ostalih i Budvanima.

- Srazmjerno broju stanovnika veliki je broj porodica koji imaju imperativ rješavanja stambenog pitanja i sa velikim nadama očekuju dalju gradnju stanova sa nizim cijenama.

- Ko su potencijalni kupci i korisnici socijalnih stanova. Prije svega radnička klasa i mladi ljudi. Radnici svih profila u hotelima, restoranima, kafeima, picerijama, trgovinskim radnjama, trgovinskim lancima, malim firmama svih profila, uslužnim i zanatskim radnjama, državnim institucijama, firmama i institucijama ciji je osnivač opština. Poseban akcenat zaslužuju mladi i obrazovani ljudi, koji se rješavanjem stambenog pitanja vezuju za grad i njegov razvoj i daju višetruko veći doprinos razvoju opštine.

- Svi su oni građani Budve. Obveznici i korisnici Budžeta. Opština bi trebalo da obezbijedi ravnopravan tretman i jednake šanse za sve svoje građane.

- Možemo zamisliti ne daleku budućnost da će sva okolna Brda u Budvi biti obrasla stambenim zgradama umjesto šumom. Ne polemišem je li to dobro ili loše. Ali gdje god se grade objekti bilo koje vrste, tamo dolaze neki ljudi i borave. Sve više se razvijaju uslužne djelatnosti i potrebno je više ljudi da radi u tim djelatnostima. Hoće se reći da će razvojem Budve problem stanovanja ljudi koji rade i žive u Budvi biti sve izraženiji.

- Svi koji žive i rade u Budvi pet, deset ili više godina su Budvani. Oni svojim radom nose na svojim plećima ovaj grad, nisu stranci i njih treba integrisati u zajednicu. Ne smije se dozvoliti raslojavanje na prebogate i siromašne došljake. Socijalna stambena politika je ajefikasniji instrument. Čuh jednom da u Budvi nema partija, već Budvana (kojih opet ima onih sto su dosli sa brda i morskih) i došljaka. Dobro bi bilo da moderna Budva , budući Monako, ove priče smjesti u anegdote o bivšim vremenima. Budva može vjerovatno biti neki Monako, ali ne i Kneževina. I može biti ponos cijele Crne Gore.

- Potrebno je takođe savladati otpore gradnji jeftinijih stanova, kojih nije malo i dolaze iz nekoliko miljea, logično uglavnom interesnih. Evo nekoliko primjera i njihovih argumenata i mojih kontraargumenata:

      a) Čuje se često da došljaci (a paradigma su sjevernjaci) treba da prodaju svoja imanja i neka kupe stanove u Budvi po trzišnoj cijeni. Odgovor bi bio sljedeći: Šta to da prodaju, kome i za koje pare. Političari koji su odgovorni za razvoj trebaju shvatiti da je za budućnost Budve veoma važan sjever. Sve što se sada uloži u ljude, pa i one sa sjevera (opet selektivno) vratiće se jednom. Da Budva ne bi eksplodirala ili se ugušila, moramo joj spremati ventile i magistrale koji će biti usmjerene i prema sjeveru. Dajmo ljudima koji ovdje žive i rade, mogućnost da rješenjem stambenog pitanja daju kvalitetniji doprinos u poslovima koje obavljaju. Pustimo ih da počnu razmišljati kako da sami povezuju sjever i jug.

Nije li tačno da mnogi mali poduzetnici u Budvi teško posluju iz više razloga, a posebno sve skupljih imputa. Koliko se ideja može roditi povezivanjem biznisa (ne samo turizma) izmedju sjevera i juga. Čekamo vrijeme da imanja sa početka priče počnu kupovati Budvani. Da se zatvori krug.

  b) Čuje se argument da se troše resursi opštine (zemlja i komunalije) a mogu se unovčiti prodajom za tržište.

Odgovor je da neznanju najblizi drug su dobre namjere. Pogledajte strategiju Oraskoma na Luštici. Prvo stanovi za radnike pa onda hoteli i ostali sadržaji. Budvi trebaju zadovoljni stanovnici, sa svojim kutkom za stanovanje, i maksimalno posvećeni radu i stvaranju. Pitanje je koji je resurs vredniji, ljudi ili zemljište. Odgovor ne moze biti jednoznačan, što znači da treba pametno koristiti resurse u korist zajednice i porodice.

 c) Kao kontraargument se moze čuti pitanje: a ko dobija te stanove? Neću da tvrdim da su do sada raspodjele bile stopostotno pravedne. Ali u ogromnoj većini jesu. Nedostatak koordinacije i jasnih pravila, u drugoj fazi tj. poslije primarne raspodjele dopustio je da se, preprodajom određenog broja dodijeljenih stanova, pokvari opšta slika. Ovo ne treba negirati, sa druga strane ne treba zloupotrebljavati i politizovati, već shvatiti kao izazov. Ovo se može riješiti i treba ozbiljno shvatiti. No to je posebna tema kojom se treba baviti.

 d) Protivnicima gradnje jeftinih stanova bih dodao još jedan kontraargument. Hajdemo da se kao deo socijalne stambene politike bavimo umrtvljenim resursima koje je teško valorizovati u tržišnoj utakmici. To su mali neatraktivni placevi, bilo opštinski bili privatni, zatim placevi sa nerasčišćenim imovinskim problemima. Od Jaza do Buljarice kada pričamo o socijalnim stanovima svi bi htjeli stanove u Budvi. Strateški to nije dobro i nije moguće. Opština mora imati strategiju da je važno gdje ljudi žive a ne samo gdje ljetuju. Tamo gdje ljudi žive se stvaraju biznisi, tercijalne usluge i oplemenjuje se prostor. Neka opština dodatno stimuliše  takve projekte , a instrumenata ima puno. Strategija znači stvoriti uslove za valorizaciju takvih placeva, a prije svega pristupne puteve.

 e) Takođe neizrečeno pitanje je pitanje monopola u gradnji socijalnih ili solidarnih stanova. Monopol nije dobar . Ali nije dobro da se ovim pitanjima bave firme koje nijesu osposobljene. Ako opština ima strategiju i cilj (pri tome mislim dobru strategiju) onda je u realizaciji lako izbjegnuti monopol.

Jer dobra strategija podrazumije diverzifikovanost, fleksibilnost, transparentnost i stepenasto modeliranje u socijalnoj stambenoj politici.

Ne bih pretendovao da sve sada mogu iznijeti ali evo nekih ideja. Osnovni postulati nove strategije bi trebali biti sledeći:

 - Opština Budva je nosilac strategije socijalne stambene politike i donosi sve odluke i u realizaciji Projekata stambene gradnje gdje je suinvestitor. To znači u formiranju prodajne cijene, načelne raspodjele i kriterijuma za konkretnu raspodjelu.

 - Opština Budva usaglašava osnovne kriterijume za subvencioniranje stanova sa svim zainteresovanim. Odobrava primarnu raspodjelu stanova po svakom projektu.

 - Opština Budva utvrđuje koje su to kompanije ili zadruge koje se mogu baviti problemima beneficirane stambene izgradnje. Na primjer, CFSSI, predlažem BSP, zadruga Solidarno…Ovdje bih naglasio potencijal kompanije BSP s obzirom na vlasničku strukturu. Idealna varijanta za realizaciju programa sa posebnim akcentom na mogućnost gradnje stanova za jeftino izdavanje. Kad pomenuh vlasničku strukturu imao sam u vidu da bi veoma lako došla do inostranih jeftinih dugoročnih kredita za izgradnju stanova za rentiranje.

 - Opština Budva treba predvidjeti svojom strategijom modele subvencionirane gradnje u koje se mogu uključiti i privatni investitori.

To podrazumijeva različite visine subvencionirane odnosno prodajne cijene. To na primjer znači da i 20% niza cijena od tržišne je subvencionirana.

 - Opština Budva treba javno afitmisati svoju strategiju i u centar staviti što se privatnih firmi tiče njihovu inicijativu i ponudu za valorizaciju posebno problematičnih placeva.Što ne znači da 5-15% pojedinih privatnih investicija ne može ući u program socijalnih stanova.

I tako dalje.

Namjera ovog teksta je bila da određeno iskustvo pretoči u dileme i argumente. Namjera je bila da bude van konteksta dnevne politike. Zato mislim da je više od politike.

Nijesam imao namjeru nikog da kritikujem. Naprotiv da pohvalim, potstaknem i dam poneku ideju.

U stvari ovo je govorio meni narod poslednje dvije godine, a ja sam samo slušao.

PODIJELI

Tagged under