U svom izlaganju urednik Uljarević istakao je da je Tomović jedinstvena ličnost u istoriji Crne Gore i jedan od najvećih mislilaca njegove epohe. Za Tomovića, kako je kazao, važi mišljenje da je jedan od najumnijih Crnogoraca poslije NJegoša.

„Po profesionalnom opredjeljenju Slobodan Tomović je filozof koji je radio na originalnim hipotezama, istražujući globalne filozofske teme. NJegova sabrana djela – filozofske, etičke, političke, istorijske, teološke i druge rasprave, obuhvataju više od 60 radova i više od 45 objavljenih knjiga, računajući i njegov dramski opus. A upravo mi sada radimo na objavljivanju sabranih djela i vjerujem da će se do kraja ove godine pojaviti te knjige u deset tomova – vjerovatno će neki tomovi sadržavati po dvije-tri knjige. Imao sam čast da sa profesorom Tomovićem sarađujem više od pet decenija i za to vrijeme objavio sam čitav niz njegovih knjiga. Treba da napomenem da su neke od tih knjiga svojevremeno izazvale vrlo burne reakcije i kontroverze u javnosti u Crnoj Gori i šire. Naime, u okviru izdavačke kuće „Oktoih“, koja je odmah po osnivanju preuzela objavljivanje djela mitropolita Amfilohija, mi smo objavili njegovu prvu knjigu „Vraćanje duše u čistotu“, a sticajem okolnosti i posljednju „Treptaji neizrecivog“. Isto tako, u periodu od tih 40-50 godina objavljivali smo knjige Slobodana Tomovića – od njegovih prvih naslova sve do posljednje knjige „6500 vrijednosnih sudova“ i posthumno objavljene knjige „Građanski rat u Crnoj Gori“, koju je on zavještao da izađe pet godina poslije njegove smrti“, istakao je Uljarević.

Profesor Stevo Nikić naglasio je da je Slobodan Tomović bio pravi renesansni čovjek čiji su intelektualni dometi obogatili našu kulturnu zbilju.

„Moje sjećanje na profesora Tomovića, kroz jednu kratku analizu jednog djela „Junak apsurda“, a zainteresovanost za takvu tematiku nameće se iz dva razloga. Prvo, što se ovdje pokazuje autorova renesansna erudicija i, drugo, ovu knjigu sam dobio sa posvetom daleke 1986. godine. U savremenoj svjetskoj literaturi, kao i filozofiji, pojam apsurda koincindira sa pojmom psihološkog romana kod Dostojevskog, Kafke i Kamija; u dramskom stvaralaštvu to je slučaj sa Beketom i Joneskom; u filozofiji apsurd je sasvim određen pojam kod Kjerkegora, Šestova, posebno Kamija. „Junak apsurda“ se direktno susreće sa predstavom smrti i konačnosti, to jest postaje svjestan u zaludnosti svega. Ali, to nije razlog da odustaje od akcije, niti se predaje rezignaciji i djeluje, u kamijevskom smislu, na način da treba imati svoju sudbinu i bez čekanja smrti. Shvatajući da nema pobjede, pristaje uz poraz i počinje da ga doživljava kao svojevrsni trijumf. Sav je revoltiran, ali nastoji da se privikne na bezrazložno postojanje kao mogućnost samoostvarenja. NJegova pobjeda u porazu izražena je kroz cinični trijumf duha koji se nadmoćno ruga svojem padu“, kazao je Nikić, koji se osvrnuo i na to kako je profesor Tomović analizirao apsurd u djelima Franca Kafke, Iva Andrića, Meše Selimovića...

Akademik Šefket Krcić osvrnuo se na dugogodišnje druženje i saradnju sa profesorom Tomovićem, kao kosmopolitom, filozofom koji je imao i porodičnu tradiciju, ali, kako je rekao, i učitelja filozofije.

„S obzirom da je sin jednog pisca koji je proganjan u tom vremenu, on je morao mijenjati sredine. I ja sam još kao student dolazio u Nikšić da slušam Tomovićevog profesora Đura Krivokapića, nikšićkog Sokrata. Tu su korijeni, jer je Đuro Krivokapić bio student najvećeg filozofa koji je hodao Balkanom, poslije Sokrata i Platona, a to je Brana Petronijević – čovjek čiji je život bio ispunjen filozofijom, kao i Tomovićev. Pošto sam objavio više radova o Tomoviću, kao i intervjua, nikada nisam došao kod njega na sastanak, a da nisam, u pisanoj formi, donio od 10 do 100 pitanja, pa je tako objavio jedno od svojih epohalnih djela „6500 vrijednosnih sudova“. Tomović je čovjek koji je svaki dan bio ispunjen filozofskim razmišljanjima i smatram da je on posljednji mislilac u svijetu sa filozofskim sistemom, koji je tačno, proročanski znao kada će završiti svoj sistem. Ja sam ga zatekao u Kliničkom centru, mislim da je to bilo 2015. godine. Ušli smo kod njega, našao sam ga u jednom bespomoćnom stanju i pokušao sam jednom molitvom da mu pomognem, da se pomolim Bogu da možemo razgovarati, što sam uspio. Tako smo proveli još trenutaka o zajedničkim razmišljanjima o vremenu, prostoru, o čovjeku... jer kao što znate, pored ontoloških on se bavio i etičkim pitanjima“, kazao je Krcić.

Na programu posvećenom Slobodanu Tomoviću učesnici su ukazali na više aspekata njegovog bogatog stvaralačkog opusa koji obuhvata 60 knjiga naučno-filozofskog i književno-estetskog karaktera i preko 1000 tekstova u brojnim publikacijama, uz osvrte na njegov pedagoški i naučni rad u Peći, Smederevskoj Palanci, Beranama i Podgorici. Posebno je ukazano na vrijednost Tomovićevih djela o NJegošu, koja su donijela i nova tumačenja, te na aristokratizam i ličnu nezavisnost koje se do kraja držao u svom radu i javnom djelovanju.

Moderatorka programa bila je Stanka Rađenović Stanojević iz Narodne biblioteke „Miroslav Luketić“ Budva.

Festival „Ćirilicom“ do 17. septembra organizuju budvanska Narodna biblioteka i Udruženje izdavača i knjižara Crne Gore.

Manifestaciju su podržali Opština Budva i Turistička organizacija opštine Budva.