Top 10 najiritantnijih stvari koje konobari rade po lokalima

Top 10 najiritantnijih stvari koje konobari rade po lokalima

Činjenica je da je teško biti konobar. Plate su male, sati dugački, menadžer lošim potezima zna da rastjera goste i samim tim i sasječe moguće napojnice,  a i određeni gosti znaju biti posebno naporni. Sa druge strane, za one mušterije koji su zaista pristojni i prijatni, iritirajući konobar zna zaista upropastiti kafu ili doručak.

Lista je napravljena kombinujući nekoliko anketa po italijanskim turističkim sajtovima, a mogu se primjetiti po našim lokalima.

 

10. Kada govori da su svi kolači fenomenalni i jednako svježi.

Brale, poštujem ja što ti reklamiraš svoj lokal, ali ti nisi lični šefov PR. Iskuliraj, mi smo već sjeli u vaš lokal, i pretpostavljamo da smo tu jer mi mislimo da tu ima nečeg ukusnog za probati. Bolje da nam pomogneš da se snađemo u meniju, nego da prodaješ već prodano.

 

9. Čekanje do vijeka da poručiš, dobijem meni ili čašu vode

Ovdje i gazde lokala snose dio krivice, jer često ostave previše stolova da budu pod jednim konobarom, ali se nerijetko dešava da ih gledamo kako prepričavaju neke sinoćnje događaje dok mi i nekoliko stolova oko nas stoje poslušno čekajući da nam se smiluju.

 

8. Ono pitanje: da li ste večerali ovdje ranije i da li ste već upoznati sa našim specijalitetima. Ovo mi jedna od najčudnijih pojava, a dese se nerijetko. Ako za restoran postoji detaljno uputstvo za rukovanje onda tu nešto ne valja. Moja pretpostavka je da su to restorani sa cakama na kojima uzimaju više novca gostima.

 

7. i ona čuvena rečenica: Pozovite vašeg konobara, ako pitaš za nešto. Ovaj fenomen je možda jedan od najvećih problema u u funkcionisanju lokala kao sistema, u kojem nikog nije apsolutno briga ukoliko ne dobija napojnicu od toga. U dobrim lokalima, osoblje je kohezivni organizam, uigran da dobiješ najbolju moguću uslugu. I vratiš se već sjutradan.

Pa da, trebam da čekam “svog” konobara da mi donese šećer, koji je “moj” konobar zaboravio da donese i na početku. Sjajan mentalitet. 

 

6. Preporučuje najskuplje iz ponude.

Taj cabernet-sauvignon je prava stvar po cjeni samo osam puta skupljoj od maloprodajne? Bolji je ovaj voćni koktel od cijeđene narandže a podcijenjen je iako je 50% skuplji? To je tako providno i odmah svi za stolom skapiraju šemu, kad ti konobar pokušava proturiti najskuplja jela i pića koja ima. (opet to je češće pogrešna ideja menadžera nego samih konobara) Ljudi koji se zabavljaju i ne osjećaju pritisak konobara kao prodavca su češće naklonjeni da troše više na duge staze, vraćajući se na to isto mjesto gdje im je i bilo prijatno.

 

5. Kad mi čučne da primi narudžbu. To mi je apsolutno prihvatljivo kod konobara koje smatram prijateljima, ali ako te ne poznajem, ovo izgleda malo jezivo, kad mi se toliko primakneš. Uvijek se odmaknem da izbjegnem slučajni frenčkis pri ustajanju dotičnog. Ovo naročito zna da isprepada djecu, kad im nepoznati čiko čučne pored stolice.

 

4. Napravi ti osjećaj da si kriminalac ako naručiš samo vodu, ili samo pića, ili samo hranu bez pića, umjesto da si uzeo tri predjela, glavno jelo i dezert uz četri boce vina. Naravno da je posao sa restoranom težak, i ako stolovi ne troše, gazda neće biti sretan. Ali postoje suptilniji načini od puhtanja, i prolaženja svakih par sekundi da ti protresu polupraznu kokakolu, kao da ne vide da nije još prazna. Recimo onim smaračima koji dođu sa laptopom i sjede dva sata uz jedan espreso sigurno je lako doskočiti. Isključiš internet na deset minuta.

 

3. Pita me da li mi treba kusur. Ovdje nemam šta dodati. Ostavi kusur na predviđeno mjesto i ja ću ti sigurno ostaviti i više od svjetski priznatih 5%. Uostalom ako sam ti bio u rejonu prije nekoliko dana, primjetio si i sam.

 

2. Nabacuje se tvojoj djevojci. Da, dešava se. Ja sam na svojoj svadbi povukao za uvo konobara koji se otvoreno nabacivao djevojci mog prijatelja, dok on nije bio tu. Poslao sam ga za sto mojih roditelja pošto su žedni sjedjeli dvadesetak minuta. Da ne prepričavam preplanule šankere po klubovima.

 

1. odnese mi tanjir prije nego što sam završio. Nevjerovatno često se ovo dešava, i uvijek djeluje kao simptom posluži-i-otjeraj-ove-lude-što-je-prije-moguće mentaliteta. Dodatno me nervira kada ostali ljudi za mojim stolom i dalje imaju svoje tanjire pred sobom. Ostajući jedini za stolom bez tanjira je malo deprimirajuće. Nešto slično ovome je i kad konobora pokupi tanjir na kojem je ostalo 2/3 bifteka bez pitanja da li da mi ga zapakuje. Sve jedno, rijetko kupim hranu koju ostavim za stolom, jer rijetko idem direktno kući iz restorana, ali ovo uvijek primjetim

PODIJELI

Tagged under

O NAMA

Primorske novine su se prvi put pojavile davnog 13. jula 1972 godine. Uz povremena neizlaženja, konačno su se ugasile 2003 godine, kada je donesen Zakon o medijima kojim je predviđeno da se ne smiju iz opštinskog ili državnog bužeta finansirati štampani mediji (samo štampani, ne i radio i televizijski). Nažalost, uzročno-posljedično, sve male lokalne novine, koje se nisu mogli privatizovati, su nepovratno ugašene. Na tačno 41u godinu od osnivanja se stvorila potreba da se oživi staro ime, i napravi lokalni informativni portal kako za izvor dnevnih informacija, tako i kao internet niša za pitanja biznis preduzetništva redovno obrađujući pravna, turistička i preduzetnička pitanja. Svi saradnici su mali preduzetnici, politički neaktivni.

Mi smo mala sredina koja treba što efikasnije da djeluje zajednički u sve zahtjevnijim uslovima modernog turizma.

Najnovije vijesti

Email obaveštenja

Prijavite se na naša email obaveštenja