Nastupili su flautista Ljubiša Jovanović i violončelistkinja Sandra Belić, umjetnici čija saradnja traje punih četrdeset godina. Program je obuhvatio djela Ludviga van Betovena, Georga Fridriha Hendla, Ivane Stefanović, a premijerno je izvedeno i djelo Bordun za flautu i violončelo crnogorskog kompozitora Žarka Mirkovića.

Sandra Belić i Ljubiša Jovanović upoznali su se 1985. godine u Grožnjanu, a od tada su nastupali u svim mogućim kamernim sastavima – od dua, preko trija Anima sa pijanistkinjom Natašom Veljković, do većih ansambala i orkestara, uključujući kamerni ansambl „Dušan Skovran“, Ansambl za novu muziku, Camerata Serbica i Beogradsku filharmoniju.

Govoreći o utiscima nakon koncerta, Ljubiša Jovanović podsjetio je na svoje prve nastupe u Budvi.

“Prvo što mi pada na pamet je neka 1987. ili 1988. kada je započeo muzički program na Budva Grad teatru, ja sam nastupio na prvom koncertu. Svirao sam kao solista sa Sofijskim solistima iz Bugarske, a zatim sam još više puta dolazio u raznim kombinacijama. Drago mi je što sam večeras svirao sa svojom najbližom saradnicom Sandrom Belić, sa kojom sviram 40 godina. Zahvaljujući razumijevanju festivala, ovaj program smo prethodna dva dana snimili i nadamo se da će izaći disk koji će ostaviti lijep trag i uspomenu na saradnju koju imam sa ovim festivalom već tri decenije i malo više.“

Govoreći o promjenama u interpretaciji kroz vrijeme, Jovanović je istakao da sada ne jure za najatraktivnijim stvarima.

“Želimo da se izrazimo sa najintimnijim dijelovima naših bića. Sve ono što smo skupili kao iskustvo kroz decenije rada sada izgovaramo na drugi način”, kazao je Jovanović i posebno se osvrnuo na saradnju sa Žarkom Mirkovićem, autorom djela koje je prvi put izvedeno na ovom koncertu.

“Izazvati svojom umjetnošću kompozitore da pišu za vas, to je veliki dar i ja osjećam beskrajnu zahvalnost. Svako novo djelo je preispitivanje, posebno ono koje je posvećeno baš nama. Bilo je dirljivo način na koji je Žarko čuo i flautu i čelo i način na koji je želio da uspostavi naš dijalog. Imali smo čak dvanaest proba, svaku notu smo doživjeli i proživjeli i tehnički i idejno. Večeras smo bez sumnje uspjeli doprijeti do publike.“

Jovanović je naglasio značaj publike i njenog sastava.

“Kada dođu ljudi tog kapaciteta kao što su Bojan Suđić, Ana Kotevska, Žarko Mirković i mnogi drugi, znate da nešto vrijedite i da oni žele da čuju nešto od vas. Ta odgovornost je plemenita, lijepa i dirljiva”, kazao je Jovanović.

Violončelistkinja Sandra Belić istakla je da je zadovoljna i publikom i sobom.

“Bilo je puno muzičara i značajnih muzičkih stručnjaka, muzikologa, kritičara… ali bilo je veliko zadovoljstvo jer smo osjetili jedno zajedničko disanje sa nama.“

Govoreći o izboru programa, podsjetila je da je njihova saradnja počela upravo djelom Johana Sebastijana Baha koje su izveli na bis.

“To nam je bilo prvo djelo koje smo zajednički svirali. Konac djelo krasi, zato je bilo odabrano za bis. Što se tiče Betovena, on je odabran zato što je to jedino djelo koje možemo izvesti kao ciklus od tri kompozicije, pored Hendla i Baha”, pojasnila je Belić i dodala da je prezadovoljna reakcijama publike.

“Vidjela sam ljude koji su bili poneseni našim muziciranjem i prosto su učestvovali u tome. Muzika je toliko univerzalni jezik da vama ne treba neposredno poznavanje teorije. Ako imate dobru volju i interesovanje, to je dovoljno.”

Belić je naglasila da je prostorcrkve Santa Maria in Punta izvanredan.

“Divna crkva, iako nije aktivna, ima sjajnu akustiku i veličinu koja odgovara koncertima kamerne muzike za manji broj ljudi”, kazala je ona i istakla značaj paralelne izložbe koja je trenutno postavljena u crkvi, a koja je otvorena početkom mjeseca u okviru likovnog programa Grada teatra.

“Divan je taj spoj likovne umjetnosti, od arhitekture same crkve, preko izloženih djela, do muzike. Mislim da je to nešto najplemenitije, praznik grafike i praznik muzike. Apsolutno praznik i za publiku.”