Program ove festivalske večeri sastojao se od tri segmenta, a na početku je prikazan dokumentarni film „Mirjana Pajović i Harmonija“ autora Miloša Borete, dramatruga iz Budve koji je i predsjednik Ženske vokalne grupe „Harmonija“.
Produkciju kratkometražnog ostvarenja potpisuje Narodna biblioteka „Miroslav Luketić“ Budva, a snimatelj i montažer je Nikola Todorović.
Nakon projekcije filma Boreta je istakao da je, prije svega zahvaljujući sjajnim sagovornicima - Biserki Bogović, Julijani Kalajanović, Vlasti Mandić, Ani M. Zečević, Igoru Zenoviću, Vladimiru Begoviću i Miloradu Miću Miranoviću, očekivao da će film naići na lijepe reakcije, a, kako je rekao, večerašnja publika je aplauzom to i potvrdila.
„Nije bilo lako predstaviti u kratkometražnoj formi bogato muzičko stvaralaštvo Mirjane Pajović i njen nemjerljiv doprinos grupi ,,Harmonija", a ujedno obuhvatiti i najljepše ljudske osobine koje su je krasile kao prijateljicu, koleginicu, sugrađanku, ali i nastavnicu, umjetnicu i humanitarku. Veliki doprinos filmu dali su snimatelj i montažer Nikola Todorović i novinar i glumac Nenad Pavićević, koji je čitao tekst. I ovom prilikom, u ime svih članica ,,Harmonije" i u svoje lično ime, najsrdačnije zahvaljujem producentkinji projekta Mili Baljević, direktorici budvanske Narodne biblioteke, na inicijativi i realizaciji omaža“, kazao je Boreta.
Na lik i djelo nezaboravne, istaknute kulturne poslenice Budve u svojim izlaganjima osvrnuli su se profesorica Škole za osnovno muzičko obrazovanje, Ana Molčanov Brajak, izvršni direktor Društva za kulturni razvoj „Bauo“, mr Dušan Medin i profesorica Druge osnovne škole, Ana Nikezić Martinović.
Profesorica Molčanov Brajak osvrnula se na prilike na gradskoj muzičkoj sceni polovinom sedamdesetih, označivši dolazak Pajović u Budvi i njen profesionalni angažman krucijalnim.
„Sredinom sedamdesetih godina potekla je inicijativa da se u Budvi formira gradski hor koji je vodio naš nastavnik, pokojni Risto Novaković, kojeg smo svi voljeli i svi su rado dolazili i radili. Međutim, kako smo mi, eto, gledali u Boku i stalno očekivali pomoć od njih, mislim da je Miloš Marković odigrao najveću ulogu u tome da Mirjana Pajović kao izvrstan muzički kadar iz Kotora dođe i nastani se u našem gradu. Mirjana je dakle zatekla taj hor u okviru Društva „Kanjoš“ i svojim djelovanjem profilisala je kroz sopstveni rad dvije klape: jednu mušku i jednu žensku. Tada je Klapa „Harmonija“ doživjela jedan veliki napredak, veliki procvat. Ona je u suštini stvorila vokalno-instrumentalnu klapu što nije bio običaj ni u Boki. Tada se njegovala a kapela pjesma, bez muzičke pratnje, a Mirjana je u sve to udenula svoje znanje klavira i kulturnoj publici pružila jedan potpuno novi umjetnički doživljaj, baziran na našem mediteranskom melosu“, istakla je ona.
Mr Dušan Medin govorio je o dva aspekta saradnje sa Mirjanom Pajović i grupom „Harmonija“.
„Mi kod kuće imamo prve kasete, a poslije i kompakt diskove. Ja se sjećam da su to bili moji prvi susreti preko radio uređaja, a naravno sa „Harmonijom“ i sa tim pjesmama, poslije toga i lični susreti i kontakti kada smo organizovali lijepe koncerte u Beogradu koji se i dalje pamte. Na Paštrovskoj večeri u Beogradu prije više od deset godina, imao sam priliku da se sa Mirom zvanično upoznam, a mi smo nedjeljama svakodnevno razgovarali. Trebalo je organizovati prevoz, naći sredstva, smjestiti jednu veliku grupu i sve drugo. Drugi dio naših saradnji uskoro je uslijedio preko naučnih skupova paštrovske muzičke teme, gdje je o „Harmoniji“ dosta bilo riječi i od Ane Zečević i od pokojne dr Zlate Marjanović koja je istraživala njihov etno-muzikološki aspekt, odnosno inspiraciju nasljeđem u savremenom stvaralaštvu. Ono što mi je naročito važno, to je jedna od knjiga koje smo objavili posljednjih godina. Ta knjiga je važna jer smo uspjeli da gospođu Mirjanu Pajović nagovorimo da napiše tekst o „Harmoniji“, da iz njenih misli i njenoga pera ostane trag. I ostao je jedan stručni tekst, pa smo je nagovorili da napiše još jedan. Prvi je bio o istorijatu, a drugi je, zajedno sa profesorkom Marjanović, autorefleksija na sopstveni rad“, kazao je Medin.
Profesorica Ana Nikezić Martinović istakla je da je Mirjana Pajović ostavila snažan utisak u njenom i srcima svih učenika.
„Moja nastavnica nije bila samo nastavnica klavira. Ona je bila, mogu slobodno da kažem, poput roditelja svakom od nas. Pamtim puno toga, pamtim puno koncerata, ali ono što je posebno urezano u mom sjećanju jeste dječiji festival „Violinski ključ“ koji je Mirjana Pajović organizovala 1992. godine. Mislim da se održavao dvije godine uzastopno i festival je bio u Zeta filmu. Nevjerovatno, ali nastavnica Mirjana je tada za sve nas učesnike, mlade ljude komponovala kompozicije. Moja se pjesma zvala „Lijo, lijo, lisice“ i bila je predivna pjesma.. Ispričala bih i neke detalje o radnom procesu u muzičkoj školi. Mislim da su svi njeni učenici doživljavali isto. Kada bih završila časove u školi „Stefan Mitrov LJubiša“ imala bih čas klavira odmah nakon toga i mene je svaki put čekao topli obrok prije časa, jer je nastavnica uvijek ponavljala da se na prazan stomak ne može ni učiti, ni svirati. Nevjerovatna je bila, a moram vam reći da i dalje osjećam ukus onih kifli sa džemom koje je pravio gospodin Milan Jelušić i njegov sin, to su bile devedesete godine. To je ono što me podsjeća na Budvu kakva je nekad bila i za kojom žalimo. Ali, eto, to je jedan detalj koji zaista opisuje njenu veličinu, njenu ličnost i ona je zaista rijetka kao pedagoški radnik“, navela je Nikezić Martinović.
Učesnici programa usaglasili su se da Opština Budva treba da Mirjani Pajović posthumno dodijeli Novembarsku nagradu.
Veče je zaokruženo koncertom Ženske vokalne grupe „Harmonija“.
Festival „Ćirilicom“ organizuju Narodna biblioteka „Miroslav Luketić“ Budva i Udruženje izdavača i knjižara Crne Gore, uz podršku Opštine Budva i Turističke organizacije opštine Budva. Deveto festivalsko izdanje na programu je do 17. septembra.
Biografija Mirjane Pajović:
Mirjana Pajović rođena je 1951. godine, a najljepšim tekstovima i notama opjevala je Budvu u kojoj je živjela od kraja sedamdesetih prošlog vijeka. Rasla je u Apatinu, u porodici profesionalnih muzičara, gdje je još u ranom djetinjstvu zavoljela muziku, ali i sport u kojem je postigla zapažene rezultate.
NJen radni vijek obilježili su: pedagoški rad nastavnice klavira u Školi za osnovno muzičko obrazovanje Budva, rad sa grupom „Harmonija“, nastupi u crkvenom horu, pisanje i komponovanje za djecu i klapu.
Za klapu „Harmonija“ napisala je i komponovala oko 30 pjesama i 60 muzičkih obrada.
Preminula je 8. marta 2024. godine u 74. godini života.