Ova predstava je premijerno izvedena na XXXVII festivalu Grad teatar povodom obilježavanja 50 godina od nastanka drame “Radovan III“, a ujedno predstavlja koprodukcijski projekat JU Grad teatar Budva i Narodnog pozorišta Sombor.

Reditelj Vito Taufer donio je svježe čitanje kultnog teksta, naglašavajući njegovu univerzalnost i aktuelnost. U dramatizaciji Vesne Radovanović, predstava dobija savremeni izraz, oslanjajući se na oštar humor i društvenu kritiku koja karakteriše Kovačevićev opus. Glumačka postava, predvođena istaknutim članovima ansambla Narodnog pozorišta Sombor, iznijela je dinamičnu i snažnu izvedbu, balansirajući između satire i tragike svakodnevice u kojoj se Radovan kao lik, simbol prosječnog čovjeka u apsurdnim okolnostima, prepoznaje i danas.

Publika je izvedbu ispratila aplauzom i ovacijama, potvrđujući da ova adaptacija klasika ima i umjetničku snagu i relevantnu društvenu poruku.

U razgovoru nakon predstave, glumci su podijelili svoje impresije, profesionalne izazove i razmišljanja o temama koje se otvaraju na sceni. Glumica Biljana Keskenović, koja tumači ulogu Rumenke, naglasila je težinu i dubinu procesa rada na predstavi, posebno zbog načina na koji se nasilje tretira na sceni.

“Na početku smo počeli raditi i ja sam bila malo iznenađena. Zapravo, reditelj je insistirao da to nasilje zaista ne bude onako kako smo ga ranije viđali, komično. Sjećamo se - dva, tri šamara, pa ide dalje. Međutim, u ovom slučaju, Radovan brutalno bije Rumenku, tuče je, zlostavlja. Ona to trpi, ali lanac se ne prekida. To se prenosi na djecu, a djeca kasnije takođe nastavljaju. Dakle, bilo je zahtjevno. Proces je bio vrlo ozbiljan i studiozan”, kazala je Keskenović i dodala da joj je važno što je njen lik konačno dobio punu prisutnost na sceni.

“Drago mi je što je ženski lik dobio dimenziju. Rumenka, koja je ranije bila u zapećku, sada je ravnopravan partner Radovanu.”

Na pitanje da li pozorište i danas ima moć da izazove promjene, Keskenović je izjavila:

“Vjerujem i nadam se da umjetnost može promijeniti nešto. Ako ne vjerujemo u to, teško je raditi ovaj posao. Uvijek se nadam da postoji bar jedan čovjek u publici koji će izaći drugačiji poslije predstave.”

Glumac Lazar Nikolić, koji je tumačio ulogu s izraženim komičnim elementima, istakao je da je priprema bila posebno izazovna zbog izvornog teksta.

“Bilo je teško jer na početku nisam znao zašto da se uhvatim. U originalu, Dušan Kovačević je pisao ekavicom. Ali kad sam razmislio, moj lik je za mene bio došljak u tuđem gradu. U kafani, gledajući svog gazdu kako se ponaša, postaje prototip tog istog gazde i onda djeluje na okolinu. Tu se otvara prostor za moj karakter”, kazao je Nikolić i podcrtao univerzalnost poruke.

“Ovo je predstava koja nosi snažnu poruku o samoizdaji. Kad čovjek izda sebe – dotakao je dno. A toga danas ima mnogo, zbog nekih imaginarnih koristi i boljitka.“

Govoreći o nasilju koje je prikazano na sceni, Nikolić je dodao da je nasilje veliki problem na Balkanu, ali i šire.

„Ljudi su izgubili vezu sa dušom, ljubavlju, vjerom. To nas udaljava jedne od drugih. Rješenje je u radu na sebi, samopoznaji i povratku suštini”, kazao je Nikolić.

Za scenografiju predstave je zadužen Lazar Bodroža, kostimografiju Biljana Grgur. Originalnu muziku za predstavu komponovali su braća Robert Pešut Manjifiko i Aleksandar Pešut Shatz. Lektor je dr. Dejan Sredojević. Inspicijent je Zoran Vučković, a sufler Ninoslav Vranić.

U predstavi igraju: Ninoslav Đorđević (Radovan III), Biljana Keskenović (Rumenka), Marija Maša Labudović (Georgina), Danica Grubački (Katica), Srđan Aleksić (Stanislav), Nemanja Bakić (Jelenče), Lazar Nikolić (Kelner), Pavle Popović (Vasilije) i Dejan Pletikosić, Vladimir Broćilović, Igor Pekanović, Dejan Vuković, Andrej Todorović (Vilotići).