"Đe je, ba, zapelo?", što bi se reklo u Bosni.

Posao sa Rojal grupom blokirala je vladajuća Socijaldemokratska partija, nezadovoljna cijenom. po kojoj su investitori iz Emirata trebali dobiti ekskluzivnu lokaciju. SDP je insitirao na cijeni od 90 eura, a ne dogovorenih 50 eura po kvadratu. To je izazvalo čitavu unutrašnjopolitičko-diplomatsku oluju: ne samo da je došlo do catfighta između vladajućih Demokratske partije socijalista i SDP-a, nego je i ambasada UAE-a razmijenila niz retoričkih udaraca sa socijaldemokratima.

U Ulcinju je stvar bila jednostavnija. Turske investitore otjerala je porodica Rudović. Ljudi pozvali komšije na mobu, tijelima napravili živi zid oko lokacije na kojoj je trebao biti akvapark, pa Turcima spriječili prilaz. Nadležni, koji su sa turskom firmom sklopili posao, ponašali su se kao da se čitava stvar njih ne tiče: oni su pustili da investitor stvar riješi sa Rudovićima. Koji su odnijeli laku pobjedu. Porodica Rudović tvrdi da je zemlja koju je opština ponudila Turcima njihova. Iz opštine su, pak, Turke uvjeravali da je zemlja "opštinska, jedan kroz jedan". I dok je spor oko Kraljičine plaže bio stvar visoke politike (koja uvijek ide pod ruku sa najnižim interesima), spor u Ulcinju je, reklo bi se, bio prost. Ili je opština trgovala tuđom zemljom, pa na odgovornost treba pozvati nadležne iz opštine, ili Rudovići tijelima brane tuđe, pa bi ih zakon trebao spriječiti u tome.

Avangarda svjetskog kapitalizma

Ali, ništa u Crnoj Gori nije jednostavno. Naročito ne ono što izgleda jednostavno. Stoga je Vlada Crne Gore Skupštini poslala zakon čijim bi usvajanjem jadima investitora trebao doći kraj. Riječ je o dopuni Zakona o eksproprijaciji.

Ako mene pitate, to i nije zakon, nego distopijska književnost. Orvel za 21. stoljeće, recimo. Bude li usvojen taj zakon, Crna će Gora postati avangarda svjetskog kapitalizma, naj-investitor-friendly država otkad je svijeta i vijeka. Zakon je toliko naklonjen investitorima, da im omogućava da postanu vlasnici onoga što je sada, igrom slučaja i istorijskom nepravdom, vaše ili moje.

Da pojasnim. Po novom zakonu, eksproprijacija će se moći vršiti ne samo ako je u pitanju neki projekat od šireg društvenog značaja (kuća vam je na trasi budućeg gradskog bulevara, na mjestu buduće škole, bolnice...), nego i ako je u pitanju projekat od, citiram prijedlog zakona, "strateškog značaja za ekonomski razvoj, ili za realizaciju projekata koji doprinose smanjenju javnog duga" (kuća vam je na mjestu na kojem se tajkun nameračio da digne hotel, koji će se, nakon što izvrši prenamjenu, pretvoriti u zgradu sa stanovima za prodaju).

Država vam, dakle, oduzme kuću, proda je tajkunu i tako "smanji javni dug". To vam se ne dopada? Imate li vi para da smanjite javni dug? Nemate? Onda ćutite. Šta hoćete, da budžet trpi zbog vaših sitnosopstveničkih interesa, zbog toga što ste se kao pijan plota uhvatili toga da je vaša kuća ipak vaša kuća i da država vaše privatno vlasništvo ne bi smjela pretvarati u privatno vlasništvo nekog drugog.

Vlada zakon, pogađate, predstavlja kao doprinos "otklanjanju biznis barijera". Budimo realni: svaki zakon je biznis barijera. Najsretnija država bila bi ona u kojoj ljude sa novcem ne bi doticali nikakvi zakoni, naročito ne bizarna činjenica da neki jado posjeduje nešto što bi oni puno bolje posjedovali. Crna Gora ovim zakonom čini veliki korak u tom pravcu.

Ostatak teksta možete pročitati OVDJE. Izvor: Al Jazeera Piše: Andrej Nikolaidis