Crna Gora već ima Regionalni vodovod, izvorište „Bolje sestre“ i izgrađeni sistem čija je osnovna svrha da obezbijedi stabilno vodosnabdijevanje cijelog primorja, naročito tokom ljetnjih mjeseci, kada lokalna izvorišta zaslanjuju, smanjuju izdašnost, a potrošnja vode naglo raste.
Poseban značaj ima novi cjevovod prema Boki, kojim se transportni kapacitet povećava sa približno 330 na oko 750 litara u sekundi. To je kapacitet koji mora biti stavljen u punu funkciju i iskorišćen za sigurnije snabdijevanje Kotora, Tivta i Herceg Novog.
Regionalni vodovod, istovremeno, preduzima alternativne mjere zbog posljedica višegodišnje devastacije korita Morače i ugrožavanja izvorišta „Bolje sestre“. Nelegalna i nekontrolisana eksploatacija šljunka narušila je riječno korito i podzemne vodne tokove od kojih zavisi izdašnost izvorišta.
Zato se, pored aktivnosti na sanaciji korita Morače i zaštiti „Boljih sestara“, radi na obezbjeđivanju dodatnog izvora u kritičnim situacijama. Jedna od ključnih mjera je prečišćavanje jezerske vode, koja bi se koristila kao sigurnosna rezerva u periodima ekstremne suše, smanjene izdašnosti izvorišta ili rekordne potrošnje.
Intenzivno se radi na realizaciji projekta postrojenja za prečišćavanje vode kapaciteta 500 litara u sekundi. Njegovom izgradnjom Regionalni vodovod dobio bi snažan dodatni oslonac, kojim bi se značajno povećala sigurnost snabdijevanja i obezbijedile dovoljne količine zdravstveno ispravne vode za Crnogorsko primorje i u najkritičnijim uslovima.
To pokazuje da Regionalni vodovod ima jasan razvojni koncept: oporavak i trajnu zaštitu izvorišta „Bolje sestre“, sanaciju korita Morače, razvoj dodatnih izvora, izgradnju novih postrojenja za prečišćavanje i povećanje transportnih kapaciteta prema primorskim opštinama.
Zato je neozbiljno Bilećko jezero predstavljati kao spas za Boku, dok se istovremeno zanemaruju kapaciteti i projekti koji već postoje u Crnoj Gori.
Problem vodosnabdijevanja Kotora nije nastao danas. Riječ je o višedecenijskom problemu koji su različite lokalne vlasti, rukovodstva Vodovoda i nadležne institucije godinama odlagali. Odavno se zna za zaslanjivanje lokalnih izvorišta, dotrajalu mrežu, ogromne gubitke, nedostatak rezervoara i nedovoljnu povezanost pojedinih djelova sistema, ali sveobuhvatna rekonstrukcija nije sprovedena.
Posebno je upečatljiv primjer podmorskog cjevovoda Prčanj–Dobrota, koji je van funkcije od 2019. godine. Tim pravcem se voda sa prčanjske strane, koja se snabdijeva iz Regionalnog vodovoda, usmjeravala prema Dobroti. Njegovim prekidom potpuno je onemogućena isporuka vode tim pravcem, a ta važna infrastruktura ni nakon skoro sedam godina nije obnovljena.
Nijedno novo izvorište neće riješiti problem ako lokalna mreža nije sposobna da prihvati, akumulira i ravnomjerno rasporedi vodu koja joj je već dovedena. Problem nije samo u količini vode, već i u višedecenijskom neulaganju u lokalni sistem.
Bilećko jezero je prekogranični vodni resurs. Njegovo korišćenje zahtijevalo bi međudržavne sporazume, složene tehničke, ekološke i ekonomske studije, postrojenja za preradu, kilometre novih cjevovoda, pumpne stanice i ogromna finansijska sredstva. Zato ono može biti razmatrano samo kao moguća dugoročna rezerva, ali nikako kao zamjena za Regionalni vodovod.
Osnov vodosnabdijevanja Bokokotorskog zaliva i cijelog Crnogorskog primorja moraju ostati Regionalni vodovod i izvorište „Bolje sestre“, uz dodatne izvore koji će se aktivirati u kritičnim situacijama.
Prioritet moraju biti stavljanje novog cjevovoda prema Boki u punu funkciju, izgradnja postrojenja za prečišćavanje kapaciteta 500 litara u sekundi, sanacija korita Morače, zaštita izvorišta, obnova podmorskog cjevovoda Prčanj–Dobrota i temeljna rekonstrukcija kotorske vodovodne mreže.
Odgovornost za sadašnje stanje ne pripada samo aktuelnoj vlasti, već svima koji su decenijama znali za probleme i nijesu preduzeli neophodne mjere. Međutim, sadašnja vlast ima obavezu da tu praksu prekine.
Regionalni vodovod nije rezervno rješenje. On je glavni i strateški oslonac vodosnabdijevanja Crnogorskog primorja. Bilećko jezero ne može biti nikada zamjena za sistem koji Crna Gora već ima i koji mora dalje razvijati, štititi i jačati.
