Predstava je protekla u znaku snažne glumačke interpretacije Šerbedžije, koji je kroz Krležine polemičke zapise gradio dinamičan scenski tok, neprestano prelazeći između intimne ispovijesti, društvene kritike i promišljanja o politici, umjetnosti i odgovornosti intelektualca. Nadopunjeni i osavremenjeni tekst monodrame i danas otvara pitanja koja ostaju jednako aktuelna kao u vrijeme kada su nastajala, zbog čega je predstava i nakon više decenija zadržala svoju umjetničku i društvenu relevantnost.
Budvanska publika pratila je izvođenje sa velikom pažnjom i gotovo potpunom tišinom, reagovala na upečatljive replike i nijanse u interpretaciji, potvrđujući da je riječ o predstavi koja svoju snagu gradi prije svega na glumcu, riječi i neposrednom odnosu sa gledaocima.
Šerbedžija je zatim na scenu pozvao kolegu muzičara, sa kojim je izveo nekoliko emotivnih, melanholičnih numera. Taj muzički epilog prirodno je zaokružio veče, donoseći intimniju atmosferu nakon snažnog dramskog naboja predstave.
Dugotrajnim aplauzom na kraju večeri publika je pozdravila Šerbedžijino izvođenje jedne od najpoznatijih monodrama regionalnog teatra, nakon čega je Šerbedžija sa prisutnima podijelio svoja sjećanja na same početke Grada teatra.
„Veliko mi je zadovoljstvo što prisustvujem ovom jubileju od 40 godina jer sam ja bio prvi umjetnički direktor festivala Grad teatar. To je bio nezaboravan događaj sa cijelom ekipom KPGT-a, Ljubišom Ristićem, svim tim divnim glumcima“, kazao je Šerbedžija, koji je kasnije i sa predstavnicima medija podijelio neke detalje iz prošlosti.
„Ovi divni ljudi iz Budve i Podgorice osmislili su cijeli taj projekat KPGT-a i festivala Budve i Kotora. Ja sam bio budvanski umjetnički direktor, dok je kotorska bila Nada Kokotović. A glavni šef bio je Ljubiša Ristić. Mi smo tada radili te predstave KPGT-a koje su tog časa bile vjerovatno najinteresantnije u cijeloj Jugoslaviji. Putovali smo po cijelom svijetu, sa tim predstavama dobijali smo svjetske nagrade. Recimo, “Obie Award for the Best Production of the Year” u Njujorku, pa onda “Semi Award” u Australiji, to je njihov Oskar. Svuda po Evropi imali smo, takođe, velikih uspjeha i nagrada. Gdje god smo išli, to je bilo čudo od teatra. A ono što je bilo najinteresantnije u tom teatru jeste da su to bili ljudi, glumci, umjetnici, pozorišni radnici i režiseri iz cijele Jugoslavije. I to je Ljubiša na jedan genijalan način radio. U našim predstavama govorilo se normalno mađarski, hrvatski, srpski, albanski, sve ono što je bilo živo i što su stanovnici te bivše zemlje govorili. Tako da je to bio zaista jedinstven pozorišni projekat. I tako je onda to ovdje zaživjelo jako dobro jer ga je i publika zavoljela. Poslije smo mi otišli, poslije je došao rat i užasne stvari.“
Šerbedžija se decenijama kasnije rado vraćao na festival Grad teatar.
„Poslije sam ja bio par puta tu i uvijek sam vidio jednu dobru energiju. Bila je gospođa Branislava Liješević direktorica i cijela ta fantastična garnitura koja je održala Budva Grad teatar na visokom nivou.“
Šerbedžija će večeras od 21 čas na sceni između crkava otvoriti muzički program XL Grada teatra koncertom „Jesen stiže, dunjo moja“ zajedno sa bendom Zapadni kolodvor.
Kako se navodi u opisu koncerta, „u sklopu ovog jedinstvenog koncertnog programa, koji traje 100 minuta, publika će imati priliku da plovi kroz najljepše melodije i stihove koji su obilježili generacije. Šerbedžija na sceni ne izvodi samo muziku; on donosi teatar, emociju i iskrenu priču. Njegov repertoar je pažljivo biran kolaž autorskih pjesama, ali i nezaboravnih interpretacija drugih velikih autora. Posjetioci će uživati u kultnim pjesmama, a Rade će veče oplemeniti i recitovanjem poezije svojih omiljenih pjesnika, pretvarajući scenu u intiman prostor ispunjen nostalgijom, sjetom, ali i neizmjernom radošću života.“
