Olivera Milošević je novinar i teatrolog. Diplomirala je novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu i bila na postdiplomskim studijama iz oblasti sociologije kulture i pozorišta. Novinarsku karijeru započela je 1988. godine u Beogradskom programu RTS-a. Pozorište je oblast koju prati od početka karijere. Bila je odgovorna urednica u Redakciji za kulturu Beogradskog i Jutarnjeg programa RTS-a, a trenutno je urednica u Redakciji za kulturu i umetnost RTS-a. Punih 15 godina bila je autorka, urednica i voditeljka tv emisije Beokult i autorka rubrika o pozorištu u istoj. Autorka je, urednica i voditeljka Hronika Bitefa i brojnih emisija iz serijala TV Feljton – u kojima predstavlja rad značajnih pozorišnih stvaralaca. Od osnivanja je jedan od autora i urednika emisije Kulturni dnevnik. Član je redakcije pozorišnih novina Ludus koji objavljuje Savez dramskih umetnika Srbije. Autorske tekstove i intervjue iz oblasti pozorišta objavljuje u novinama, časopisima i nedeljnicima. Autorka je serijala Teatrologike koji je posvećen istaknutim pozorišnim umjetnicima iz regiona i aktuelnog RTS serijala Metamorfoze. Napisala je monografiju “Nikita Milivojević: Ja ovde silazim” i knjige “Teatrologike 1 i 2”.
Autorka je o monografiji reka da je za nju “ova knjiga logičan sled velikog prijateljstva koje traje već tri decenije i koje je proizašlo iz naših profesija“ i dodala da je „Inicijalna ideja došla dok smo stajali u redu za ulazak u avion koji će ekipu predstave ‘Henri VI’ odvesti u London na premijeru u mitskom mestu, u pozorišnom hramu – Teatru Gloub. I dok smo čekali u tom redu, prisjećali smo se šta smo sve zajedno prošli. U šali sam rekla da bi od toga mogla da se napiše knjiga. Nikita je podigao obrvu, ali videla sam da je tu ideju smjestio u neki svoj folder. Nikita i ja imamo dobar običaj da kad imamo vremena, a to je jednom do dva puta godišnje, sjednemo i razgovaramo o svemu, najviše o životu i pozorištu, i iz tog jednog razgovora smo produbili ideju o knjizi. Nikita je rekao da sačekam, da će se desiti još nešto važno što mora da uđe u knjigu, a to se dogodilo 2018. u Epidaurusu, gdje je Nikita režirao Aristofanovog ‘Plutoa’. Nakon toga smo se dogovorili da forma knjige bude u formi naših razgovora. Mi smo u stvari sve vreme razgovarali, sjećajući se Nikitinih predstava i uspjeha. Tako da je za mene ova knjiga svjedočanstvo o izuzetnoj karijeri.“
Gost večeri će biti Nikita Milivojević, reditelj.
Dramski program
Iste večeri 19. avgusta, u Mediteranskom sportskom centru Budva, sa početkom u 21 čas, biće izvedeno poslednje igranje predstave “Magbet” na ovogodišnjem festivalu, nastale po istoimenom djelu Viljema Šekspira u adaptaciji i režiji Nikite Milivojevića. Predstava je koprodukcija JU „Grad teatra” Budva, Srpskog narodnog pozorišta, Novi Sad, Beogradskog dramskog pozorišta, ITAKA Art centra, Inđija i Újvidéki Színház (Novosadskog pozorišta).
U riječi reditelja Nikita Milivojević se osvrnuo na činjenicu da je: “'Magbet' ona vrsta izazova za koji se reditelj sprema godinama, priželjkuje ga i 'plaši' ga se u isto vrijeme – (slično kao Magbet ubistva kralja). Među raznim čuvenim Šekspirovim mislima, koje se često citiraju, posebno mjesto ima ona da: 'Magbet je ubio san, spavati više neće'… Postoje razne zanimljive studije na temu Šekspira i snova u njegovim komadima. Smatra se da je od svih Šekspirovih velikih tragedija 'Magbet' najviše vezan za snove (Frojd se takođe bavio 'Magbetom'). U tom smislu, ova predstava je nastala kao istraživanje upravo u vezi sa snovima. S obzirom na to da je inspirisana raznim slikama iz snova, mogao bih reći da je glavni lik u predstavi – San. Magbet u jednom trenutku kaže: 'I sem nestvarnoga, ništa stvarno nije'. Ova čudesna misao učinila mi se kao nešto iz čega je moguće tumačiti ceo komad. Od trenutka kada mu vještice kažu proroštvo, za Magbeta stvarnost postaje košmar. Sve što se dešava čini se da je samo plod njegove vlastite pomračene svijesti. Scene kao iz sna da dolaze: stvarno i nestvarno, moguće i nemoguće… Realno i fiktivno miješaju se, postaju ona ivica noža kojom se sve vreme nesigurno kreće. Svijet kao jedno potpuno košmarno, haotično, 'nestvarno' mjesto, mislim da je prilično tačna dijagnoza i svega onoga što trenutno živimo”.
Pored Nikite Milivojevića koji potpisuje adaptaciju i režiju, a zajedno sa Željkom Piškorićem i scenografiju, autorski tim predstave čine i Amalija Benet, koja je zadužena za scenski pokret i izbor muzike, Jelena Stokuća, kostimograf, i dr Dejan Sredojević, scenski govor.
U predstavi igraju: Anica Petrović, Nevena Nerandžić, Maja Stojanović, Jelena Simić, Dejan Đonović, Branislav Jerković, Arpad Mesaroš, Marko Marković, Milan Zarić, Sonja Isailović, Pongo Gabor i Ivana Pančić Dobrodolac.
Nakon premiejrnog izvođenja na festivalu “Grad teatar”, predstava će imati premijerna izvođenja i na scenama koproducenata, u septembru u Srpskom narodnom pozorištu i Beogradskom dramskom pozorištu, a u oktobru na Šekspir festivalu.
